Pretraži ovaj blog

nedjelja, 20. prosinca 2009.

Ljubav i androgeni rodovi



Ljubav,to osjecanje,pojava ili kako vec da je nazovem,toliko mi je poznata,a ujedno i najveci misterij. Toliko toga sam o njoj procitala,cula,"vidjela",i osjetila je,a jos uvijek nista ne znam. To blazeno stanje dozivjeh jednom,nakon cega brzo isceznu,i ponovo posta za mene stranac. Stranac koji je ostavio pustos u meni i neku vrstu ceznje za nekim,necim. Vodjena zeljom o spoznaji tog blazenstva "prelistah " mozdane celije i sjetih se samo ranjenog srca,patnje,suza,i Grcke mitologije o androgenim rodovima.

Prije Platonovog doba postojali su androgeni rodovi,tj. ljudi koji su bili sastavljeni kao dvije osobe. Imali su cetiri ruke,cetiri noge,i dvije glave. S obzirom da su hroptali kada su hodali,bog Apolon odluci da ih prepolovi. Kozu sa lica navlacio je na trbuh,ostavljajuci jedan otvor,pupak,onda im je izravnjivao druge nabore. Pupak je ostavio kako napomenu na takvu vrstu ljudi.
Posto ljudska priroda bi razrezana na dvije polovine,svaka polovina ceznula je za drugom polovinom,pa su se one sastajale i pripijale se jedna uz drugu,pune zudnje da se spoje. Kad bi jedna polovina umrla,druga ostala ziva,onda bi ova ponovo trazila neku drugu i njoj se pripijala. Bilo na polovinu zene koja je nekad bila u potpunosti,tj. dupla zena,ili na polovinu muskarca. Jedna bez druge nisu mogle. Kada su bile razdvojene patile su,nisu radile nista,cak su i umirale. Ali Apolon se smilovao i premetnuo udove naprijed. Do tada su sjeme stavljali u zemlju kao cvrci,a poslije kada su udovi premjesteni naprijed,jedni u druge. Zato priroda sastavlja ljude u prvobitni polozaj,odnosno tezi tome da od dvoga napravi jedno.
One zene koje su odsjecak od zene,ne mare za muskarce,i obrnuto. Neki tvrde da su to bestidnosti. Ali ne. Oni se predaju onome sto je njima samima slicno,zbog srcanosti.

Ono blazeno stanje koje spomenuh na pocetku,i ceznja za necim,jeste ceznja za mojom polovinom. A ceznja za cjelinom jeste ljubav. No ova spoznaja ne popuni moju prazninu u dusi. Ne odkloni bol u srcu. I dalje se osjecam usamljeno. I dalje uzalud tragam za necim,dok to nesto mozda za mene vise i ne postoji.